Unsicher Mile

KAPETANOV DNEVNIK: nadnevak100320060916 došlo je vrijeme da kapetan objavi svoju stravičnu ispovijest o ljubavi i izdaji!!Tko je spreman neka čuje a tko nije neka bar pogleda slike…bila je subota noć se već spustila nad grad i nad Dunavom je magla bila…ponoćna ura je već odavno otkucala…bio sam sa jednom (meni) ali i općenito jako dragom osobom…primio sam poziv…znao sam, veliko je iskušenje preda mnom!! Kada sam ostao sam u pustinji velegrada (naime ja sam iz Sotina, tako da je Vukovar za mene velegrad, a i to ''velegrad'' daje dodatnu žar prići)…i kada sam ostao sam u pustinji velegrada osjetio sam nekakvu hladnoću vani ali i u sebi, osjetio sam kako mi hladan vjetar puše za vrat…osjetio sam strah!!! Predamnom je bio dalek a i pomalo opasan put, nadasve zastrašujući krajolici su me čekali…iskustvo dostojno jednog kapetana!!! Morao sam krenuti sam u Sotin i to pješke..tko ne zna gdje je sotin evo mu nekoliko uputa: to je iz mitnice, iza groblja (bugarskog(dobilo ime zbog masovne grobnice Bugara) to je iza Vučedola, iza ovčare, iza pet kilometara vinograda s jedne strane i nepreglednih polja s druge strane ceste…s nekoliko mjesta na kojima gore svijeće i ostavljeno je cvijeće zbog ljudi koji su tu poginuli…
Uglavnom kad sam shvatio da moram sam kući pogledom sam potražio mjesec, nadao sam se da će me bar on pratiti…ali njemu ni traga…zatim sam pogledao u novčanik i tamo je bila ona…ona koja me nikad ne ostavlja, naravno da sam tad znao da nisam sam, ali i da će mi biti zanimljivo, pogotovo ako počnem halucinirati( osjetim da je ovdje potrebno dodatno objašnjenje…ne mislim ni na kakve droge nego na sliku)!!! Nije mi ostalo puno izbora, kupio sam cigare (iako sam prestao pušiti) i popio jedan stock (ne da dobijem exstra hrabrosti bjelodano je da mi ne treba više hrabrosti, ipak sam ja kapetan koji je išao na mjesta koje ljudsko oko još nije vidjelo…final frontires…popio sam taj stock da mi ne bude hladno…nakon što sam isprobao radi li mi upaljač krenuo sam…pljunuo sam na svoje đonove i znao sam…
see you in Sotin or in paradise
ali uskoro sam ušao u mrkli mrak…tama oko mene…u srcu cvijet…a u njenom oku cijeli moj svijet…uskoro su mi se đonovi zagrijali…uskoro sam osjetio nekakvu stravičnu prisutnost…osjetio sam nečiju nazočnost…a oko mene samo mrak…oko mene samo strah…pred očima jeDina slika…u rukama vatra…i vjetar je stao…tišina…mrak…jeka mojih koraka koja mi se vraća preko polja…samo jedna misao u glavi…samo prazna polja…samo tupi udarci mojih koraka u bezdanom mraku…tup…tup…tup…tup…samo prigušeni udarci mog srca…moj uzdah i izdah…samo to čujem…ali netko je tu…osjetim to…

Nisam siguran da je šire pučanstvo spremno na ono što slijedi, naime najavljujem da će sada kapetanov dnevnik izaći u javnost. Ističem da to nije moja želja…to je stroga potreba! Zemlji prijeti opasnost !

KAPETANOV DNEVNIK: nadnevak 260120061129…pojavljuju se neka bića, koja uzimaju oblik čovjeka…a u njima nema ništa ljudsko. Stoga netko mora upozoriti narod na takovu opasnost, vjerujte kapetanu kada kaže: nisu svi ljudi oko vas ljudi…ovo bi moglo biti malo nejasno, molim vas dopustite da vam objasnim. Čovjek je čovjek po dvije definicije (homo sapiens = razum/um) i po još jednoj (čovjek je društveno odnosno socijalno biće). Stoga se zapitajte: Dali je ova osoba do mene razumna ili je glupa kao vreća krumpira( naime ova vrsta ne pokazuje, jel krumpir, ne pokazuje osobine čovjeka, niti razuma) ???Ampak dali je osoba do mene društvena (to podrazumijeva da želi opstanak društva, da vas ne potkopava, da vam ne spletkari??ili joj nesmijete okrenuti leđa, ne iz pristojnosti nego iz straha…strah nije dobar za mladenački izgled (ne bojte se i dugo budite lijepi)?) Ako ste okruženi ljudima, a ne životinjama onda budite sretni…jer je malo takvih ostalo…
Nastavak slijedi sad moram ići raditi…služba zove. Misli svako kapetanu je lako, i nije baš tako e moj Zlatko (čisto zbog rime)…

još jedna jeDina misao…Ich liebe dich, du bist meine Sonne

Ova ispovijest bi vas mogla uzbuditi tako da preporučujem svima slaboga srca i kratkih živaca da ne čitaju ovo. Odmah ću početi, bez uvoda i bez predigre jer je bas tako bilo meni. Bila je nedjelja oko 21 sat, popeo sam se uz stepenice i ušao u neku prostoriju koja je bila puna muškaraca, svi su oni čekali istu stvar, a odlazili su po grupama! Ja sam došao na red oko 22 sata, ušao sam u slabo osvijetljenu prostoriju, sa velikim staklom, tamo sam zatekao i dvije dijevojke, one su sjedile jedna do druge, na kraju te prostorije, u zraku se osjećala napetost. Nakon sto su mi rekli gdje da sjednem, stavili mi ga pred lice, postavili mi par pitanja i tad je sve krenulo…glas mi je podrhtavao, ruke su mi se tresle, nisam mogao razmišljati… bio sam tako uzbuđen da sam osjeti krv u usima, odmah sljedećeg trenutka nastupio je vrhunac aaaaaaaaaaaaaaa Ja sam bio u eteru, a moja se pjesma zavrtjela na radiju. Napokon sam postao zvijezda, oduvijek sam znao da me to čeka i od tada ne mogu proći kroz selo a da me bake ne zapitkuju i ne traže autograme…ja sam heroj svoje ulice! Vrijeme je da i vi ispunite svoje snove!